utorak, 15. svibnja 2018.

Molitva svetog Ivana Damaščanskog



Znam, Gospode, da sam nedostojan Tvoga čovjekoljublja, a dostojan sam svake osude i muke. No, Gospode, htio ja ili ne, spasi me! Jer ako pravednika spasiš, to nije ništa osobito, i ako čistoga pomiluješ, to nije ništa čudnovato, jer su dostojni Tvoje milosti. Ali, na meni grešnom učini čudo milosti Svoje; u tome pokaži čudo Svoga čovjekoljublja, da ne nadvlada moja grešnost Tvoju neiskazanu dobrotu i milosrđe; i kako hoćeš učini sa mnom! Amen. 

subota, 12. svibnja 2018.

Masonerija u novoj Crkvi




Religija Boga koji je postao čovjekom suprostavlja se religiji čovjeka koji se pravi Bogom.



Svetac bijaše uzdignut naočigled mnogih




Sveti Josip Kupertinski je imao velikih poteškoća u učenju tijekom svoje bogoslovne formacije za svećenika. Bog je na njegovom primjeru pokazao da se poniznom svećeničkom dušom izuzetom od opasnosti intelektualne oholosti dostižu one svetačke kreposti koje prizemljuju oholost, a uzvisuju poniznost. 

Kao što je Krist bio uzdignut na križ kako bi nas oprao od grijeha vječne smrti svojom presvetom Žrtvom, tako je i doslovce uzdizao svetoga Josipa Kurpentinskoga prigodom čitanja Mise svih vremena. Još jedan dokaz da liturgijsko podizanje kaleža i hostije nije simbolika, već mistična stvarnost Gospodinove Žrtve. 

Mogućnost da se nekom celebrantu Novus Ordo obreda događaju milosti tjelesnoga uzdizanja ispred žrtvenog križa liturgije ravna je ništici. Novoredni sveci nikada nisu dobili takve Gospodinove milosti. 

Novi obred je p-ostao slavlje bez Žrtve. Od svojega je nastanka doktrinarno ukaljan.  Nije u Istini Kristove Žrtve na križu. Nečastivi se zluraduje ljudima koji izruguju beskrvnu Žrtvu. 

Sveti Josipe Kupertinski, izmoli Gospodina da nas svojom tradicionalnom Misnom Žrtvom oslobodi pakla grijeha i zauvijek uzdigne u svoje nebesko kraljevstvo!





subota, 10. veljače 2018.

Video uradak - Otvoreno pismo zbunjenim katolicima




Citat iz knjige Otvoreno pismo zbunjenim katolicima nadbiskupa Marcela Lefebvrea: 

Zato ustrajem, a ako želite znati pravi razlog moje ustrajnosti, evo ga: na smrtnom času, kad me Gospodin upita: ,,Što si učinio sa svojim episkopatom, što si učinio sa svojom biskupskom i svećeničkom milošću?", ne želim čuti strašne riječi iz njegovih usta: ,,Pomagao si, zajedno s ostalima, uništavati Crkvu." 




nedjelja, 29. listopada 2017.

Krist Kralj




Vladat će od mora do mora i od rijeke do kraja zemlje. I njemu će se klanjati svi zemaljski kraljevi, svi će mu narodi služiti. Njegova je vlast vječna i neće mu se oduzeti, i njegovo se kraljevstvo neće srušiti. 

Pomolimo se: Svemogući vjekovječni Bože koji si po svojem ljubljenom Sinu, Kralju svemira, htio sve obnoviti, dopusti milostivo da sve obitelji narodâ, razjedinjene ranom grijeha, podlože njegovoj preblagoj vlasti. Koji s Tobom živi i kraljuje u vijeke vjekova. Amen. 

Posvetna molitva Presvetom Srcu Isusovu 

(Moli se na blagdan Krista Kralja, na prve petke ili nedjelje)


Isuse preslatki, Otkupitelju ljudskog roda, pogledaj nas, pred oltarom Tvojim ponizno prostrte! Tvoji smo, Tvoji hoćemo biti; a da mognemo s Tobom što čvršće biti sjedinjeni, evo se danas svaki od nas drage volje posvećuje Presvetom Srcu Tvojemu. Tebe, istina, mnogi nisu nikada spoznali; tebe su prezrevši zapovijedi Tvoje mnogi odbacili. Smiluj se na jedne i na druge, predobrostivi Isuse, i sve ih pritegni svetomu Srcu svojem.

Kralj budi, Gospodine, ne samo vjernima, koji se nisu ni u jedno vrijeme odmetnuli od Tebe, nego i rasipnim sinovima, koji su Te ostavili: učini da se ovi u kuću očinsku brzo povrate, da od bijede i gladi ne poginu.

Kralj budi onima koje ili kriva mišljenja zavaravaju, ili nesloga rastavlja, i prizovi ih natrag u luku istine i u jedinstvo vjere, da naskoro bude jedno stado i jedan pastir.

Udijeli, Gospodine, Crkvi svojoj sigurnu, potpunu slobodu; udijeli svim narodima mir i red; učini da s obadva stožera zemlje jedan odliježe glas: Budi hvala Božanskom Srcu, po kojemu nam je stečeno spasenje. Njemu slava i čast u vijeke! Amen.

petak, 9. lipnja 2017.

Bitno je spojiti nespojivo


Screenshot članka s portala Bitno.net

Takozvani neokonzervativci su - rezonirano iz kuta duha Megakoncila - na svojemu modernističkom portalu bitno.net objavili članak ,,Kardinal Sarah o pričesti na ruku i 'dijaboličnim' napadima na Benedikta XVI." 
(www.bitno.net/vijesti/vatikan/kardinal-sarah-o-pricesti-na-ruku-i-napadi-na-benedikta-xvi/) u kojemu navode citat izjave kardinala Saraha koji je citirao Majku Terezu glede pravilnog primanja pričesti. 

U članku stoji: 

Prema izvješću medija Sarah je također citirao svetu Majku Tereziju koja je jednom prilikom izjavila: "U koji god kutak svijeta idem, najviše me žalosti vidjeti ljude koji primaju pričest na ruke." 



Na fotografiji je vidljivo kako Majka Tereza u ulozi svećenika dijeli pričest 

Čudna je neinformiranost kardinala Saraha o ambivalentnosti Majke Tereze, no to se može pojasniti kako se u najblažemu slučaju radi o nedostatku poznavanja činjenica. Bitno.net nije stavio poveznicu na spomenutu kardinalovu izjavu. 

Majka Tereza je za modernističku kongregaciju proglašenja svetaca preslika ustaljenog pravila i neoprostivi grijeh. 

Glede bitno-netovaca, tipično režimsko novinarstvo svojstveno modernistima koji su poznati po šminkanju stvarnosti i lažiranju pretkoncilskih izvora, dežurnoj i akutnoj neokonzervativnoj papolatriji, arheologizmu osuđenomu od Crkve i pokušajima da spoje nespojivo: Tradiciju i modernističke hereze i zablude Megakoncila. 

Njihov portal je modificirana verzija Glasa Koncila na drogama bjesomučnih eksperimenata koje promiče liberalna otpadnička struja novog naraštaja. 

petak, 12. svibnja 2017.

Stogodišnjica ukazanja Blažene Djevice Marije u Fatimi




13. svibnja 1917., Majka Božja se ukazala malenim pastirima: Luciji, Jacinti i Franji.

Fatimsko Ukazanje je dosta proučavana tema. Htio sam s Vama podijeliti neka razmišljanja. Dakako, nisam stručnjak za Fatimu. Ovih dana sam sasvim slučajno naletio na neke informacije koje su provučene kroz prizmu Fatimskih ukazanja. Na žalost, zaboravio sam poveznicu na članak i naziv portala, no naišao sam na nešto meni vrlo zanimljivo. 

U članku se navode proroštva svetaca i mistika, koja su nužno povezana s vladavinom Bezgrješnog Srca Marijina. Mnogi od nas znaju da je Majka Božja rekla pastirima da će njezino Bezgrješno Srce na kraju trijumfirati. No, ne radi se ovdje o trijumfu nakon pada Antikrista. Postoji još jedan trijumf ili pobjeda Majke Božje. 

Spominju se proroštva sv. Hildegarde do svetaca otprije nekih dva, tri stoljeća, i nije riječ o "sužanjstvu" papa u Avignonu i njihovu povratku u Rim. 

Dakle, sveci i mistici su govorili o povratku velikoga francuskog, katoličkog kralja prije dolaska Antikrista. 

Njihova se proroštva nadopunjuju. 

Proroštva spominju da će se tijekom građanskih ratova u Europi koje će po mom mišljenju izazvati islamska invazija - plansko naseljavanje muslimana koje je aktualno - pojaviti veliki katolički kralj koji će ujediniti Europu, istjerati muslimane i vratiti papu u Rim. Njegova će vladavina donijeti obilje Božjeg blagoslova narodima staroga kontinenta. Kad osjeti da mu se bliži kraj zemaljskog putovanja, katolički kralj će otputovati u Jeruzalem i odložiti svoju krunu i mač na svetu Maslinsku goru i zahvaliti se Gospodinu. Nakon njega na svjetsku pozornicu stupa sin propasti. 

Mislim da proroštva svetaca treba uzeti u obzir. No, svakako, važnije je nastaviti moliti Krunicu i obaviti Fatimske pobožnosti kako je Majka Božja savjetovala. Molitva Krunice je već odnijela puno pobjeda. Milosti i moći svete krunice leže u Bezgrješnom Srcu Marijinu, a njeno je Srce jedno s Božanskim Srcem Isusovim! 

O Fatimskim ukazanjima i posljedicama istih, američka katolička televizija EWTN, 1954. emitirala je nastup popularnoga mons. Fultona Sheena. 



petak, 10. veljače 2017.

Meštrovićeva misao o Alojziju kardinalu Stepincu




Njegova će smrt kod njegovih mučitelja izazivati jezu, kad osjete da im je on opasniji protivnik iz groba, nego li je bio iz njihove tamnice. Neće ih progoniti Stepinac koji je za njih dnevno molio, nego će ih progoniti njihova savjest za njemu učinjenu nepravdu i za posljedice, koje grijehu slijede. 


nedjelja, 25. prosinca 2016.

Nativitas Domini nostri Iesu Christi




Puer Natus est nobis 
Et filius datus est nobis 
Cuius imperium super humerum eius 
Et vocabitur nomen eius 
Magni consilii Angelus. 


Blagoslovljen bio sat i trenutak u kojem je prečista Djevica Marija rodila Sina Božjega, u ponoć, u Betlehemu. 

Čestit Vam i radošću blagoslovljen Božić!

četvrtak, 8. prosinca 2016.

Ego sum Immaculata Conceptio




Danas se kidaju okovi neplodnosti. Joakim i Ana bivaju uslišani, jer im Bog iznad svakog očekivanja obećaje, da će oni poroditi službenicu Božju, iz koje će se roditi neobuhvatni Bog i postati čovjekom.

On zapovijedi anđelima da joj pjevaju: Raduj se milosti puna, Gospod je s tobom! 

Bezgrješno Začeće, moli za nas! 



srijeda, 30. studenoga 2016.

Smiljana Rendić u obrani nadbiskupa Marcela Lefebvrea




[...] Sva ta tri načela - Liberte, Egalite, Fraternite (sloboda, jednakost, bratstvo) - msgr. Lefebvre smatrao je masonskim načelima, načelima modernog liberalizma. Svoje stavove msgr. Lefebvre temeljio je na tome što niti jedan Papa od Francuske revolucije do Drugog vatikanskog sabora nije revidirao niti poništio nauk Katoličke Crkve protiv temeljnih načela Francuske revolucije, niti jedan Papa nije ukinuo ili reformirao Silab Pia IX. u kojemu se osuđuju sva antikršćanska i antikatolička strujanja.

Stoga, svaki razboriti kršćanin ne treba samo tako slušati glas masonskih misionara u Crkvi, konformističkih i poslušnih biskupa koji puštaju da im biskupije preplavljuju ostaci protestantizma i ,,neokarizmatična" grupnosolipsistička samovolja, i koji će msgr. Lefebvra nazvati sablažnjivim i zadrtim neposlušnikom, već se treba zamisliti da li njegovi razlozi otpora i njegov neposluh ipak imaju solidan crkveni temelj u vremenu teološkog glavinjanja, kronolatrije i ponovnog javljanja arijanske hereze?

(Smiljana Rendić: Mon Eglise, Izvod iz pisma S. Rendić upućenoga Radovanu Grgecu, Marulić, br. 4., 2002.)

O vječnom djevičanstvu Marijinu




U ovoj svojoj raspravi, polemici "Protiv Helvidija", jedan od najučenijih ljudi svoga vremena, veliki svetac i mistik Jeronim snažno brani Marijino djevičanstvo - prije poroda, u porodu i nakon poroda, pobijajući Helvidijeve navode izvrsnim poznavanjem Svetoga pisma i njegovom primjenom. 

Pri tome očituje svu svoju oštroumnost i čvrstoću svojih dokaza; svoje dogmatsko-teološko znanje, svoju vjeru, svoju dušu i ljubav prema Bezgrješnoj, zanesen od Njene ljepote i čistoće, od punine milosti, koju joj je sam Bog podario, izabirući je za Majku Utjelovljene Riječi. 

Braneći Marijino djevičanstvo, brani glavne istine naše vjere, potvrđene na svim saborima i sinodama Katoličke Crkve. Jer ako se niječe povlastica Neoskrvnjenoga začeća, niječe se i povlastica materinstva Božjega, a dok se brani njeno božansko materinstvo, brani se i djevičansko začeće Kristovo i Kristovo božanstvo; brani se vjera u transcedentnoga Boga. 

Bijelo polje je povijesno starije u Hrvatskom grbu




Uložio sam mnogo truda i koristio više izvora kako bih činjenično imao uporište o Hrvatima i njihovu povijesnom grbu, ne šahovnice jer je to uvreda i poruka državnim simbolima i njegovu narodu. to su četvorini, odnosno kvadrati. Nakon što sam već objavio na nekim portalima ovaj tekst, došao sam preko Švicarske i do još starije uporabe bijelog polja u novčiću Nikole Iločkog za nekih tridesetak godina i jadno je i žalosno da o tome u Hrvatskom državnom saboru ne znadu ništa. 

Ogromna ideološka razaranja podrijetla Hrvata, kao naroda sa Starog Istoka i dan danas čini naša službena vlast. Etnos kome pripadaju Hrvati prati opće prešućivanje i zakonodavno uskraćivanje njihova identiteta kao da je sve nastalo pojavom članske iskaznice. Mnogo je parametara, o kojima bi se moglo danima govoriti i ukazivati, no u ovom osvrtu proanalizirati ćemo hrvatsku šahovnicu i ornament bijelo-crvenih četvorina tj. kvadrata. 

Dinarci, a i mnogi drugi koji igraju briškulu, trešetu, triumf i slično ,,treviđanama i triestinama" u svakoj igri spominju četvorinu, špadi, baštona, kupa i dinara, no u stvarnosti četvorina nema ni u jednoj karti. No, taj četvorin i šahovnica toliko je nazočna u njihovoj svijesti da će svega prije nestati nego će se hrvatski narod odreći svoga imena i svoje narodne individualnosti u kojoj je šahovnica i pleter osnova svake prepoznatljivosti, doslovno pojam naroda hrvatskog kako etnički tako i individualno. 

Bljuvotine kojima nas ,,katedrala hrvatskog duha" i umobolno novinstvo, gotovo paranoidno, svakodnevno natapa i razvlači po Prokurstovoj postelji neće satrti bilo ni povijest hrvatskog naroda, jednog od najstarijih do sada poznatih naroda ovozemaljskog svijeta. Suludo je zgražanje nad obilježjima barjaka koji sadrži boje hrvatske zastave, a eto počinju s bijelim poljem u figuri štita. Kako tek nazvati one koji na crnoj granitnoj ploči vide crvenu boju nego paranoidnim psihopatima koji uz sve to primaju plaću iz državne riznice!?

Po svemu onome što je dokazano, posebice onome što je pronađeno Indoarijanska-Huritska [hrvatska] kultura vezana je upravo za našu ornamentiku upravo u vidu šahovnice najznačajnije. Od kretanja iz Indije preko Zagrosa prema Gornjem Eufratu, šahovnica bijaše imanentna upravo tom etnosu, dakle, nama, Hrvatima. Posebice, (o čemu postoje brojni dokazi i o tome možete mnogo više naučiti iz djela Tihomira Mikulića, ,,Otvoreni pečati") ova ornamentika bila je upečatljiva na području Levanta (Izrael i Libanon).

Prapovijesno korištenje boja u označavanju strana svijeta svojstveno je samo Hrvatima i Perzijancima (koji i dan danas tako označavaju strane svijeta, istok zelena, nekad je bila plava, zapad bijela, jug crvena te sjever crna.). Upravo imigracije s područja današnjeg Irana prema Zakarpatju na zapadu i prema jugu na prostore Ilirske provincije čini i simbioza bijelo-crvenih četvorina.

Većinsko sjedilačko pučanstvo Dinaraca, dakle, naših prostora, pokrstio je sveti Pavao Apostol koncem prve polovice prvog stoljeća. Priznajem, i sâm sam do nedavno bio u zabludi i sve sam vezivao za papu Agatona i sedmo stoljeće te za to predmijevam da će čitatelji i štovatelji ovog osvrta biti mnogo razboritiji. Bijelohrvati su došli k nama na jug da nam pomognu u borbi kontra tadašnjih okupatora, da tako vojačkim terminom kažem Avara, Saklaba i Sklebonoi-a, kao kršteni arijanci. Upravo tu leži izmišljotina Latina o poganstvu Hrvata, a upravo je tako sve pogansko gdje se tvrdi da je inicijalna figura našeg grba pronacistička i ne znam kojekakva ako je prvo polje bijeli četvorin. To može biti djelo samo Sotone.



To potvrđuje i Konstantin Porphirogenet u svom djelu ,,De administrando imperio" [O upravljanju carstvom] u kojem tvrdi da je vođa Hrvata išao u Rim da s papom Agatonom zaključi ugovor o uzajamnom priznanju. Za one koji žele o tom vremenu saznati više upućujem na djelo akademika Mirka Vidovića, polihystora i Direktora Domovinskog rata, neprikosnoveno ime Zadarskog disidentskog odbora, Mirka Vidovića ,,Pad i uspon Ilirije".

Najpoznatiji pronađeni ornamenti bijelo-crvenih i/ili crveno-bijelih polja nalazimo na fresci boginje iz Marija, boginje sa Krete, Vrča sa Cipra, vrča Huru koji je posebice urešen tropleterom, Libanona, kratera iz Izraela iz cca 1400. godine prije Krista, vrča sa Krima, vrča iz Megida čak iz 1550. godine prije Krista, Tutankamonova kartuša sa sanduka njegova groba koji je također urešen hrvatskim pleterom i jedini poznati kartuš nekog faraona s ornamentikom bijelih i crvenih polja.

Zatim upečatljiv je četvorin šahovskog polja sa zida grobnice u Nepolisu (danas Simperofoli) na Krimu iz 3. stoljeća prije Krista i bilo bi vrlo zanimljivo da netko spozna što krije treća Tanajska (današnji Azov) ploča iz istog vremena (dvije je pronašao ruski arheolog Pavel Mihailovič Leontjev).

Na području današnje Republike Hrvatske najstariji, za sada, poznati fragmenti ove ornamentike bijelih i crvenih četvorina su pronađeni u crkvici Svetog Ivana od Nimfeja u Puli iz početka IX. stoljeća, fragmenti iz crkvice Sv. Petra i Mojsija u Solinu, također iz IX. stoljeća, grb sa zvonika crkvice Svete Lucije u Juranduru (Baška, na otoku Krku) iz XI. stoljeća te Fojnički rokovnik ,,CROVATIAE" iz XIV. stoljeća.

Hrvatski grb, 5x5 četvorina s bijelim poljem kao početnim i u obliku štita nađen je u Senju. U tamošnjoj crkvi Sv. Matije, kao zadužbini Frankopana, na grobu plemićke obitelji Petrović i on potječe iz 1491. godine.

Hrvatski grb trojedne kraljevine Hrvatske, Dalmacije i Slavonije koji se nalazi na krovu crkve Sv. Marka u Zagrebu datira iz 1882. godine. Ono što mnogi prešućuju i prodaju sa sabornice maglu jest i činjenica da je čak i dukat Kraljevine Jugoslavije iz 1932. godine počinjao s bijelim četvorinom (bijelo polje je glatkog reljefa). Znademo zašto je to učinio kralj Petar Karađorđević, koji je pod pseudonimom Petar Mrkonjić bio sudionikom Ustaškog ustanka u Bosni kontra Turaka 1875.-1876. godine, no nije mi jasno da se i danas nakon raspada ,,bitke za odumiranje države kao krajnjeg cilja komunista čiji su stvarni i pravni sljednici tkz. vodeći socijaldemokrati SDP-a i HDZ-a" čine isto.

Nije na odmet kazati da su ovi ornamenti nazočni i kod naših Bunjevaca koji potječu još iz Antike i koji jesu izvorno Hrvati, koji s Mađarima i Srbima nemaju nikakve veze i čije se jedno krilo naselilo čak u Francuskoj oko grada Bourbon te se zovu Bougnats. Eto dakle, od nas je potekla i jedna kraljevska loza Francuske, loza Burbona.

Sve ove svađe koje nam navodni antifašisti i slobodni zidari izmišljaju da bi se održali na vlasti, držeći nas za smeće poput Marxa (čija je majka bila Mađarica) ili gamad poput Tite, neka prouče doslovno ,,Ustaška načela" uočiti će da u njima nema mržnje, kao što je nema ni u našoj himni, a po sudu mnogih mržnju su nam u novijoj povijesti unijeli mađaroni iza kojih je stala Crkva, odobrivši mađarske ,,križarske vojne" kao osvetu što ih nikada nitko nije uspio, a i neće, polatiniti. Sada mi je Volterov zrak iz Rima, priznajem, mnogo poznatiji.

Kako znademo da pojam riječi Hrvat, znači ratnik, napovidam da je za Hrvate bila neprikosnoveno vezana navada da idu u boj za svog ,,Boga Hrvata" od nemila do nedraga i da tom prilikom sa sobom nisu vodili ni žene ni djecu. Davši zavjet papi Agatonu da to više neće činiti i da ostaju, ovdje gdje smo i mi danas, papa Agaton je priznao državu Hrvata. Hrvati jesu vjerovali u ,,Boga Hrvata" i sam Agaton je obećao da će se moliti ,,Bogu Hrvata" da zaštiti Hrvatsku od prodora pogana i Sotone u hrvatske zemlje koje je Sveta Stolica, nad grobom Sv. Petra priznala te joj zajamčila stabilnost njenih granica.

Nota bene: Hrvati arijanci [po etnosu] su dali slobodu kršćanstvu i na taj način stvorili Crkvu sveopću iz koje nikad nismo ni pomislili izaći i nitko nas iz nje (jer je naša) nije i neće istjerati i za nas živi Isus, inkarniran u svojim vjernicima koji žive po Njegovim naputcima, baš kao što reče Sv. Pavao: ,,Zašto bi savjest nekog drugoga određivala moju slobodu!"

Antun Gustav Matoš je kazao da je hrvatstvo riječ etična, riječ ljubavi i ponosa pa sam i sam ushićen što mogu kazati: Živjela Hrvatska, budi mi uvijek u cvatu (Vivat Croatia, Semper sint in flore!)

Drugi izvor

srijeda, 23. studenoga 2016.

Po Božjoj Pravdi




Svemogući Bog tjera duše siromaha kroz iglene uši u vječni spokoj, a visokopozicionirane licemjere i ohole dostojanstvenike teško kažnjava. 

Heretici i oni koji hlepe za visokim častima, kao i oni koji sprječavaju vladavinu Krista u društvu, nakon smrti baštine nagradu u Paklu koji je po riječima sv. Ivana Krizostoma, popločan lobanjama biskupa. 

Tko je više dobio, više će platiti u dan podmirenja računa. 

Toma Kempenac napisa: 

Bog živi u skromnim ljudima, objavljuje se poniznima i daje razumijevanje malenima; otvara smisao čistim dušama, a ne da milosti radoznalima i oholicama. Čovječji je razum slab i može se prevariti, a prava se vjera ne može prevariti. (Knjiga IV., glava 18.)